Trajanje: 2022-2024
English version
Rui Gomes Coelho, rujan 2021
Tijekom Drugog svjetskog rata ustaše su sproveli genocid nad etničkim i vjerskim manjinama na teritoriju Nezavisne Države Hrvatske, kao i sistemsku represiju nad političkim protivnicima. Od ljeta 1941. godine, osnovan je niz koncentracijskih logora koji je bio dio genocidnih politika prema srpskom, židovskom i romskom stanovništvu. Otok Pag postao je jedno od prvih mjesta masovnih stradanja u sustavu logora Gospić-Jadovno-Slana, s jednim logorom smještenim u selu Metajna i drugim u obližnjoj uvali Slana.
Od devedesetih godina 20. stoljeća, brojna mjesta stradanja bila su devastirana ili prepuštena zaboravu, dok je sjećanje na organizirano nasilje ustaškog režima i Sila osovine bilo marginalizirano i ušutkano. U tom su kontekstu mete bili i spomenici podignuti nakon 1945. posvećeni žrtvama fašizma; mnogima od njih i danas prijeti politički motivirano uništavanje. Državne vlasti jednako tako zanemaruju očuvanje lokaliteta nekadašnjih koncentracijskih logora i drugih mjesta stradanja, a njihovim materijalnim tragovima prijeti nestajanje uzrokovano nereguliranim turizmom, urbanizmom i poljoprivredom.
Valerija Gligora, rujan 2021
Sjećanje na logore poput Slane osciliralo je između službenih narativa i lokalnih ili pojedinačnih perspektiva. Potonje su često bile ne samo otpornije, već i u sukobu s komemorarativnim inicijativama potomaka žrtava, nevladinih organizacija, baštinskih ustanova i istraživača. U javnosti je značaj narativa o logorima neprekidno osporavan ili pregovaran, ovisno o povijesnim i političkim okolnostima. Međutim, materijalnost tih mjesta jest neumoljiva, čineći temelj odnosa zajednice prema povijesti i pamćenju genocida.
Ovaj projekt usmjeren je na istraživanje procesa transformacije ustaških logora na Pagu u slijepu pjegu suvremenog hrvatskog društva. Usprkos objavljenim memoarima, arhivskim izvorima, novinarskim i znanstvenim istraživanjima o povijesti ovog ustaškog logora, državne vlasti i baštinske ustanove zanemaruju njegovo postojanje te ne potiču izgradnju mjesta sjećanja i komemoracije žrtava Slane. Kroz dokumentiranje i istraživanje logora, kao i diskursa o njemu, nastojimo podržati inicijative za očuvanjem toga mjesta te potaknuti razgovore o njegovoj ulozi u trajnim raspravama o ljudskim pravima i demokraciji.
Istraživački tim projekta sastoji se od grupe baštinskih stručnjaka različitih disciplina. U radu s brojnim dionicima, uključujući potomke žrtava i lokalnu zajednicu, tim kritički koristi koncepte i metode arheologije, antropologije, povijesti umjetnosti i kulturalnih studija kako bi razvio otvorene, kolaborativne istraživačke prakse. Ovaj rad zasad je pokazao da tragovi koncentracijskih logora u Metajni i Slanoj mogu poprimiti različite oblike: to mogu biti maleni predmeti izgubljeni ispod kamenja, komadi razbijenih spomen-ploča, fašistički grafiti na NOB spomenicima ili pak neispričana osobna sjećanja. Svaki od tih tragova u sebi nosi transformativni potencijal.
Rui Gomes Coelho (Odsjek za arheologiju, Sveučilište Durham, UK i Centar za arheologiju, Sveučilište u Lisabonu, Portugal)
Valerija Gligora (Valdir – obrt za istraživanje i usluge, Zagreb)
Ivona Grgurinović (Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu)
Sanja Horvatinčić (Institut za povijest umjetnosti, Zagreb)
Lujo Parežanin (PDS književnosti, filma, kazališta i kulture. Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu)
Sara Simões (Centar za arheologiju, Sveučilište u Lisabonu, Portugal)
Iva Stojević (KU Leuven, Belgija)
Igor Drvendžija (Arhiv Srba u Hrvatskoj, Srpsko narodno vijeće, Hrvatska)
Laia Gallego Vila (Autonomno Sveučilište u Barceloni, Španjolska)
Angelina Stefanović (Sveučilište u Beogradu, Srbija)
Odjel za kulturu, Srpsko narodno vijeće, Hrvatsk
Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske kroz program Odjela za kulturu Srpskog narodnog vijeća.
/prod01/prodbucket01/media/durham-university/departments-/79645-1920X290.jpg)